Sura 46 · Džuz 26
Al-Ahqaf · 46:15
وَوَصَّيْنَا الْإِنْسَانَ بِوَالِدَيْهِ إِحْسَانًا ۖ حَمَلَتْهُ أُمُّهُ كُرْهًا وَوَضَعَتْهُ كُرْهًا ۖ وَحَمْلُهُ وَفِصَالُهُ ثَلَاثُونَ شَهْرًا ۚ حَتَّىٰ إِذَا بَلَغَ أَشُدَّهُ وَبَلَغَ أَرْبَعِينَ سَنَةً قَالَ رَبِّ أَوْزِعْنِي أَنْ أَشْكُرَ نِعْمَتَكَ الَّتِي أَنْعَمْتَ عَلَيَّ وَعَلَىٰ وَالِدَيَّ وَأَنْ أَعْمَلَ صَالِحًا تَرْضَاهُ وَأَصْلِحْ لِي فِي ذُرِّيَّتِي ۖ إِنِّي تُبْتُ إِلَيْكَ وَإِنِّي مِنَ الْمُسْلِمِينَ
Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: "Gospodaru moj, dozvoli Mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi."
Tefsir
Allah je čovjeku oporučio i zadužio ga da čini dobročinstvo svojim roditeljima dok su živi, te da im čini dobročinstvo i nakon njihove smrti, u skladu sa šerijatom. Kad je riječ o dobročinstvu, pogotovu majka polaže pravo na to, jer majka nosi dijete u stomaku tegobno i s bolovima, a s mukom ga i rađa. Trudnoća i dojenje iznose trideset mjeseci. I kad dijete dostigne napon snage i zrelosti, tj. kad napuni četrdeset godina, zamoli Allaha: “Gospodaru, nadahni me da Ti se istinski zahvalim na blagodatima koje si meni i mojim roditeljima ukazao, i da dobra djela radim kojima ćeš Ti biti zadovoljan pomozi mi! I podari mi čestito potomstvo, koje će biti istrajno u vjeri! Kajem ti se zbog hrđavih djela svojih, Tebi se povinujem, Tvojoj se vlasti predajem i dosljedno slijedim Tvoj šerijat!”
Otvori u čitaču - Pročitaj cijelu suru