Sura 41 · Džuz 25

Fussilat · 41:51

وَإِذَا أَنْعَمْنَا عَلَى الْإِنْسَانِ أَعْرَضَ وَنَأَىٰ بِجَانِبِهِ وَإِذَا مَسَّهُ الشَّرُّ فَذُو دُعَاءٍ عَرِيضٍ

Kada čovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se, a kada ga nevolja dotakne, onda se dugo moli.

Tefsir

Kada čovjeku milost Svoju i blagodati darujemo, u vidu zdravlja i dr., on se okreće i bude nemaran spram spominjanja Allaha, i udalji se oholo od Njega, a kad ga bolest, siromaštvo ili neka druga nevolja dotakne, onda se dugo Allahu obraća i moli Ga da ukloni nedaću koja ga je pogodila. Takav se ne zahvaljuje Allahu na blagodatima koje mu daje, niti je strpljiv na iskušenjima i nedaćama koje ga zadese.

Otvori u čitaču - Pročitaj cijelu suru