Sura 12 · Džuz 13
Yusuf · 12:110
حَتَّىٰ إِذَا اسْتَيْأَسَ الرُّسُلُ وَظَنُّوا أَنَّهُمْ قَدْ كُذِبُوا جَاءَهُمْ نَصْرُنَا فَنُجِّيَ مَنْ نَشَاءُ ۖ وَلَا يُرَدُّ بَأْسُنَا عَنِ الْقَوْمِ الْمُجْرِمِينَ
I kad bi poslanici gotovo nadu izgubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, pomoć Naša bi im došla; Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naša ne bi mimoišla narod nevjernički.
Tefsir
Mi odlažemo kaznu neprijateljima Naših poslanika kao vid obmane sve dok ne pomisle poslanici da ti nevjernici neće biti uništeni, i dok ne pomisle nevjernici da su ih poslanici lagali prijeteći im kaznom koja čeka one koji poslanike utjeruju u laž - Naša pomoć poslanicima bi stigla i spasili bismo ih zajedno sa vjernicima od uništenja koje će zadesiti poricatelje. Niko ne može prestupnike spasiti Naše kazne kada dođe njeno vrijeme.
Otvori u čitaču - Pročitaj cijelu suru