Sura 11 · Džuz 12
Hud · 11:87
قَالُوا يَا شُعَيْبُ أَصَلَاتُكَ تَأْمُرُكَ أَنْ نَتْرُكَ مَا يَعْبُدُ آبَاؤُنَا أَوْ أَنْ نَفْعَلَ فِي أَمْوَالِنَا مَا نَشَاءُ ۖ إِنَّكَ لَأَنْتَ الْحَلِيمُ الرَّشِيدُ
"O Šuajbe" – govorili su oni – "da li vjera tvoja traži od tebe da napustimo ono čemu su se preci naši klanjali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja? E baš si 'pametan' i 'razuman'!"
Tefsir
Šuajbov narod reče: "O Šuajbe, da li tvoj namaz kojeg klanjaš Allahu traži da ostavimo obožavanje kipova koje su obožavali naši preci i da ostavimo postupanje sa našim imecima onako kako mi želimo i da ih uvećavamo onako kako mi želimo? Doista si ti obazriv i razborit, mi te znamo kao razumnog i mudrog prije tvojeg poziva, pa šta te je zadesilo?"
Otvori u čitaču - Pročitaj cijelu suru